Oduzeli mu detinjstvo, ime i porodicu: Filmska priča Svetislava koji se nekada zvao Sreta! Sa 30 godina saznao bolnu istinu o čoveku kojeg je smatrao ocem!
Njegova životna priča zvuči kao scenario iz filma: dete razvedenih roditelja, majka koja ga nikada nije zaštitila, očuh koji mu je uništio detinjstvo i mladost, nametnut brak, gubitak identiteta i godine provedene u konstanom traganju za istinom. O tome kako je provodio svoje najteže dane u životu, otkriva Svetislav Aleksić.
Svetislav Aleksić svog oca prema njegovom kazivanju nikada nije upoznao i upravo to je činjenica koja ga danas najviše boli, u najtežim trenucima od toga da potone ga nije izvukla sudbina, već supruga Dragana - ime koje je u njegovom životu postalo sinonim za spas i novi početak.
Najranija sećanja i odrastanje
Rođen 2. novembra 1994. godine u Vukovaru, naš sagovornik Svetislav Aleksić rano je doživeo bolan udarac - razvod roditelja. Sud je odlučio da on ostane sa majkom, dok je njegov rođeni brat pripao ocu.
Taj trenutak obeležio je njegovo odrastanje: razdvojen od brata, bez sigurnosti i zaštite, sa osećajem praznine koji će ga pratiti zauvek.
Kako kaže za naš portal, majka se ubrzo preudala za komšiju, čoveka iz imućne porodice koja nikada nije prihvatila da je on oženio ženu sa detetom.
Za malog dečaka Svetislava to je značilo samo jedno - umesto ljubavi dobijao je batine, poniženja i uvrede.
Kratki trenuci mira i majčina bolest
U tim najranijim sećanjima ipak postoji jedno mirno razdoblje - život u trošnoj kući na obali Dunava u Hrvatskoj, gde je ulica odzvanjala od dečjeg smeha. Taj spokoj kratko je trajao.
Po dolasku u Srbiju majka se teško razbolela i završila na psihijatriji u Bačkom Gradištu. Tada je očuhovo nasilje postalo još žešće, a dečak Svetislav bio je potpuno nezaštićen i prepušten samom sebi.
Nedosanjani snovi i sveštenički poziv koji mu je uskraćen
Još kao dete maštao je da postane sveštenik. Voleo je crkvu, osećao duhovni poziv. Njegov čuh je odlučivao umesto njega. Nije mu dozvolio da nastavi studije bogoslovije, već ga je terao na najteže fizičke poslove.
- Nije razmišljao da će mi taj papir iz škole sutra značiti u životu. Njegova reč bila je poslednja - priča Svetislav.
Prisilni brak i gubitak identiteta
Ono što zvuči kao mračna priča iz prošlosti, Svetislav je doživeo sa samo 17 godina - očuh ga je primorao na brak sa devojkom (Ime poznato redakciji) koju jedva da je poznavao.
Čekalo se da napuni 18 da bi se venčali. Majka, nemoćna i uplašena, o tome se može nagađati, ništa nije preduzela. Taj brak nije imao preduslova da napreduje, ubrzo je doživeo krah, i naš sagovornik i njegova prva supruga su se rastali.
- Govorio mi je da mi je majka bolesna i da bi valjalo da za života dočeka unuče..., kaže nam Svetislav.
Iz tog braka se i jeste rodilo dete koje je danas u Svetislavljevim sigurnim rukama.
Ubrzo zatim usledio je još jedan udarac - očuh mu je sa 18 godina nametnuo da promenio ime i prezime.
Rođen kao Sreto Atanacković, ime dobio po dedi, u zvaničnim dokumentima preimonvan je u Svetislava Aleksića.
- Niko me ništa nije pitao. Ime koje sam dobio po dedi izbrisano je, a nametnuto mi je novo - da ne nosim njegovo prezime, već ono koje je očuh odabrao" - priseća se on.
Njegovo prvo dete, koje je dobio u tom braku, nosi danas njegovo prezime, a sudskim putem izborio se za puno starateljstvo.
- Sa bivšom ženom sam u dobrim odnosima, nije ona kriva za ono što su nam uradili. Naše dete je kod mene, a moja sadašnja supruga ga gleda kao svoje", kaže Svetislav.
Istina o poreklu - rana koja i dalje boli
Posebnu težinu nosi i činjenica da je tek sa 30 godina saznao da čovek kojeg je ceo život smatrao "ocem" - to zapravo nije.
- Radio sam DNK sa M.A. i otkrio da nije moj otac. To me je slomilo. Godinama me očuh ružno oslovljavao, a onda shvatim da to i nije istina. Majka ćuti i dan-danas, a ja samo želim da znam ko je moj otac - priznaje on.
Godine nasilja i života na ulici
Kada je konačno odlučio da prekine taj začarani krug nasilja i ponižavanja, sa 21. godinu je napustio kuću u kojoj je živeo sa očuhom i majkom.
Odlazak je bio bolan - izvesno vreme spavao je u svom crvenom "jugu", a zatim tri meseca proveo u trošnoj vikendici bez struje, kupatila, ali u tim trenucima naš sagovornik staje na noge i otpočinje drugačiji život.
Radio je kao crkvenjak, kosio travu i od toga preživljavao.
U tom periodu dobijao je pretnje i lažne vesti, uključujući i laž da mu je majka umrla, samo da se, kako kaže vratio kući, i kako bi se maltretiranje nastavilo, oceninjuje on.
Doživeo je i fizičke napade na ulici, što ga je nateralo da pokrene sudsku tužbu protiv očuha. Međutim, i njegova majka kakao kaže, protiv njega pokreće kontratužbu koja se odnosi na nasilje u porodici. Sam sudski proces je trajao tri godine, ali je na kraju izvojevao pravdu.
- Bezbroj puta sam bio u policijskoj stanici, ali je sud na kraju odlučio u moju korist - kaže on.
Supruga Dragana - stub ljubavi i spasa
U najtežim trenucima pojavio se tračak nade - Dragana, njegova današnja supruga. Upoznali su se dok je ona još bila u srednjoj školi.
- Ona je krenula sa mnom u sve - glad, kiriju, život bez ičega. Bila mi je najveća podrška i na tome sam joj večno zahvalan - iskreno priča Svetislav.
Nakon dobijanja spora na sudu, od tog novca Svetislav i njegova najveća ljubav i sadašnja supruga usepli su da kupe kuću i počeli da razgovaraju o njenom renoviranju, međutim, kako kaže on, Bog je za njih imao drugačije planove.
Dobrota se vratila kroz jednog deku iz komšiluka kojem su zajedno pomagali i kojem su vodili računa do njegovih poslednjih dana - deka je rekao da će im u zamenu za brigu ostaviti kuću - svoju datu re je i ispunio.
- Dogovorili su se da brinu i njemu u teškim danima i zauzvrat je održao svoju reč i ostavi nam je kuću, ispoštovao je datu reč - priseća se on.
To je bio, ako se može tako zaključiti, početak lepog poglavlja u životu Svetislava Aleksića i njegove porodice.
Pobednik nad sudbinom
Danas, nakon svih muka, Svetislav Aleksić živi i radi u Nemačkoj. Ima porodicu, decu i mir.
Iako je prošlost ostavila ožiljke - od dijabetesa do neizvesnosti oko biološkog oca - uspeo je ono najvažnije: da izbegne sudbinu nasilja i izgradi novi život.
- Bilo je mnogo bola i suza, ali danas imam suprugu, dete i mir. To je moja najveća pobeda. Samo želim da saznam ko je moj pravi otac, da zatvorim to poslednje poglavlje - zaključuje Svetislav u svojoj potresnoj ispovesti za naš portal.
(Kurir.rs/Srbija Danas/Tamara Birešić)